Rođen sam 26. studenoga 1948. u Zagrebu i logično je da se toga ne mogu sjećati. Znam samo da sam rođen u Petrovoj bolnici i da smo stanovali u Dugom dolu. Kao i svim roditeljima, i mojima je bilo drago što im se prvo rodio sin, premda su mojem ocu Anti podvalili informaciju, kao što je i običaj, da je dobio kćer, nakon čega je uzeo kratak predah kako bi došao k sebi. Po tada ustaljenom obrascu, baba se najprije pobrinula da se unuk pravilno krsti. U dogovoru s časnim sestrama sve je bilo brzo i efikasno odrađeno. Mojim je roditeljima ostalo da zaključe kako je njihov sin dobio ime Krešimir, po svetom Krševanu, zaštitniku grada Zadra, čija je godišnjica pala na 24. studenoga, dva dana prije mojeg rođenja. Roditeljima se nije ispunila želja da se zovem Branimir. Bio sam debela beba, ali mislim da to nije dugo trajalo. Ne znam točno kada su mi se počela nazirati kokošja prsa i sve kosti, ali moram priznati da sam imao dobar početak. Ja sam Dalmatinac rođen u Zagrebu. Ne znam kako mi se potkrala ta »omaška«, Zadrani to smatraju pukom slučajnošću.
#igrajvjerujživi #autobiografija #krešimirćosić