''Mi smo upali u košarkaške vrhove gotovo nepozvani. Čini se da nam je taj neočekivan prodor uspio zbog dvaju razloga: temperamenta i visine. To je savršena kombinacija za košarku.''

Krešimir Ćosić (Igraj, vjeruj, živi)

Krešini citati

''I košarka, prirodno, na svoj način, izrasta iz zemlje. Ona je plod uvjeta iz kojih raste, ovisna u prvom redu podjednako o materijalnoj, društvenoj proizvodnji određenih prostora – vezana sa stotinu niti o tlo. Naš se sport probio na olimpijske visove.''


"Lako je biti bezobrazan. Za to ne treba ljudskih kvaliteta. Čim nema tih ljudskih vrijednosti, sve je u opasnosti, sve se ruši."


"Sve nagrade i pohvale koje sam dobio dobro su mi došle da završim karijeru. No, unatoč tome, na sve ponude profesionalaca sam odgovarao na isti način: sve sam pozive odbio. Izvučen sam na NBA draftu za LA Lakerse. Nikako nisam mogao prihvatiti profesionalizaciju u kojoj bi isključivo novac upravljao mojim životom i bićem. Nisam se htio čitav podrediti košarci i biti samo košarkaš. Bilo mi je jasno da život ima mnogo šire, dublje i više dimenzije od igre, a da je čar igre u pravom, a ne kupljenom, nadmetanju. Tako sam rano odlučio da novac, slava i taština za mene ne smiju ništa značiti. Igram, živim i u tome ću uspjeti."


"U vrhunskom sportu ta je psihička napetost vrlo velika. Svaki dan postaješ svjesniji svojih mana i slabosti, jačih i slabijih. Prirodno je da sam pokušao odgovoriti na pitanja egzistencijalne te svrhe svog života."


"Ako je sve što sport može pružiti slava koju imam, i užitak u njoj, onda je to ipak preveliko samoodricanje za nešto što te u biti toliko ne privlači."


Za mene košarka nije bila izvor prihoda, zarade ni slave, nego poticaj za razmišljanje. Razmišljanjem o košarci učio sam o vjeri i životu te ih povezivao; za mene je sve to bila jedna cjelina.


Naučio sam birati. Biranje me je dovelo do najdragocjenijih stvari u životu.


Zadrani su odavno shvatili da je košarka lijep sport zato što se igra glavom, a ne samo kao basket – jedan na jedan ili dva na dva, na jedan koš – nego prije svega pet na pet na dva koša, što znači da kolektiv vrijedi mnogo više nego puki zbroj pojedinaca. 


Uvidio sam da košarka nije samo igra, nego da u toj igri i ja mogu biti izigran. 


''Naučio sam birati. Biranje me je dovelo do najdragocjenijih stvari u životu. Dobro biranje.''


''Kad sam počinjao igrati nitko mi nije vjerovao da ću uopće uspjeti išta postići, pa ni ući među juniore Zadra. Činilo se to kao neostvariv san. Govorili su: – Di ćeš ti igrati u Zadru!
Nisam se htio prepirati, jer kakva korist od toga. Znao sam i predano vjerovao da toliki dani treninga ne mogu biti potpuno uzaludni.''


''Košarka se igra srcem. to je igra u kojoj se rezultat stalno mijenja, nikada nisi dobio ni izgubio utakmicu dok nije gotova (naravno, ako se zbilja ne radi o velikoj razlici u kvaliteti suparnika). U dvadeset si posto slučajeva na rubu pobjede.''


''Mi smo upali u košarkaške vrhove gotovo nepozvani. Čini se da nam je taj neočekivan prodor uspio zbog dvaju razloga: temperamenta i visine. To je savršena kombinacija za košarku.''


''Putovanja su mi proširila obzore i upozorila me na moje nedostatke, kako u znanju, tako i u ponašanju. Samosvijest, drskost, poduzetnost i zadarski okviri u kojima sam se kretao postali su mi preuski. Osjećao sam nesklad između vanjskoga i unutarnjeg života. Htio sam upiti sav svijet, a nisam ga mogao doživjeti jer mi je nedostajalo znanja, sklada i mjere.''


''Bio sam prvi centar koji nije ušao u košarku zbog svoje visine, nego zbog svoje tehnike. U igri sam razmišljao kao bek. Išlo mi je od ruke, sve jednostavno i glatko, i s loptom i bez nje. Igrao sam bez kompleksa, svjestan svojih mogućnosti, i nisam se više dao impresionirati ni zvučnim imenima ni ustaljenim shemama.''


''Amerikancima sam uvijek bio problem jer nisu mogli predvidjeti što ću učiniti. A kako bi i mogli kada ni sam to nisam znao!''


''Tada smo se više brinuli o tome što ćemo osvojiti nego tko će igrati: zajednički cilj nadišao je pojedinačne želje.''


''Moja filozofija igre bila je nešto drukčija od američke. Bio sam odgajan u duhu zajedništva. Kod kuće, u Zadru, nitko me nije pitao hoću li dati deset, dvadeset ili trideset koševa. Samo bi se katkad neki strijelac želio istaknuti. Nikad se nisam želio isticati nauštrb ukupnog rezultata. Smatrao sam najvažnijim da momčad pobijedi.''


''Postoje dobri i loši treneri. Trener nije nužno dobar ako viče i na taj način se ‘trudi’. Dapače, često oni koji najviše viču najmanje znaju. Dobar trener zna organizirati igru i izvući maksimum iz svojih igrača. Mora ih znati motivirati i usmjeravati. Kada je na terenu kaos i kada igrači učestalo griješe, razlog tome najčešće je loša organizacija igre. Lošim trenerima odgovara kaos na terenu jer na kraju loše utakmice mogu reći da problem nije u njima nego u igračima. Međutim, da bi se utakmice mogle uspješno voditi, potrebno je vrhunsko znanje.''


''U vrhunskom je sportu ta psihička napetost vrlo velika. Svaki dan postaješ sve svjesniji svojih mana i slabosti, i većih i manjih.''


''Materijalnost nas ne može potpuno zadovoljiti. Osjećaj prolaznosti koji sam nosio u sebi neumitan je dokaz da je to sve tako. Zato je prirodno tražiti nešto vrjednije ili trajnije.''


''Najveći je problem kad se prvi put upoznaš s vjerom to što ostaneš u raskoraku s religijom. Stekneš li spoznaju da postoji Bog, dolaziš do pitanja što ti trebaš raditi, a što će učiniti Bog. Postavlja se pitanje je li veliko treniranje dokaz da će ti Bog pomoći ili dokaz da ti Bog neće pomoći.''


''Motivacija nije problem na samim utakmicama, već je problem kako je na visokoj razini održavati na treninzima.''


''Uvijek postoje zvijezde pod reflektorima i oni koji se ne vide. I jedni i drugi itekako su važni za svaku predstavu ili show.''


''Igra traži i da imaš karizmu, da uključiš protivničku publiku i pridobiješ je na svoju stranu.''


''Sport je borba, ali na više frontova, fizička i psihička. Svojeg protivnika fizički iritiraš i smetaš mu, a psihički ga iscrpljuješ jer on ne zna što pritom osjećaš. Djeluješ na njega i na publiku toliko da ih pretvaraš u svoje saveznike. Košarkaški teren nije arena u kojoj smo mi gladijatori s maskama preko lica i borimo se na smrt ili život. Lica košarkaša su otvorena, što omogućava taj psihički aspekt borbe.''


''Ako manje »napadaš« u prazno, postaješ smireniji i konstruktivniji.''


''Da bi čovjek pronašao svoj put, mora ga sam birati. Nije se lako držati toga drevnog i mudrog savjeta jer je teško prepoznati sebe i svoj smisao, svoju pravu motivaciju. Valja saslušati ostale, ali nikada slijepo slušati pa postati nešto što zapravo nisi.''


''Kad je utakmica zapravo već izgubljena, nemaš više što izgubiti. Znači, možeš je samo dobiti.''


''Imali smo neobičan košarkaško-ljudski problem. Kako igrati protiv evidentno slabije ekipe s toliko visokim moralom? Ako pokažeš svoj maksimum, ispadneš cirkusant. Nikome nije gušt zakucavati lopte kad vodiš s 20 razlike.''


''I osobno sam dvojio: smijem li kao igrač tjerati svoj princip ili se trebam praviti da to nije moj problem i na kraju Igara prijeći u profesionalce. Da sam tako postupio
i da smo apstinirali, možda ne bi bilo igrača poput Kićanovića, Dalipagića i Jerkova... Bismo li i dalje osvajali svjetska prvenstva?''


''Sva se igra temelji na samopouzdanju velikih igrača koji znaju da su veliki, i onih slabijih, koji točno znaju što im je činiti. Utakmice se odlučuju jednim košem, a te posljednje šuteve mogu pogoditi samo oni koji imaju veliko samopouzdanje.''


''Dovoljno je bilo nekoliko godina živjeti i studirati u Americi da bi se moglo shvatiti kako nije lako otići u profesionalce jer to neminovno znači udaljiti se i otuđiti od svojih.''