"Ako je sve što sport može pružiti slava koju imam, i užitak u njoj, onda je to ipak preveliko samoodricanje za nešto što te u biti toliko ne privlači."

Krešo

Vijesti

27.2.2020.

Igraj, vjeruj, živi u Rijeci

RIJEKA »Ideja o knjizi visi nad mojom glavom od rođenja. Naime, kada sam se rodila, Krešo počinje pisati. Sjećam se tih spisa, odlazaka kod tete koja je sve rukopise pretipkavala dok bi joj on diktirao, a mi bismo se igrali sa stranicama. Cijelo vrijeme znala sam da to postoji. Kasnije je mama, kada smo ostali sami, znala to spomenuti, čak je dala dio toga pretipkati u kompjuter. Kada sam otišla na porodiljni dopust, pomislila sam, što ću sada raditi godinu dana, idem se uhvatiti toga. Mislila sam da ću to riješiti za mjesec dana. Ispostavilo se da toga ima puno, kutije i kutije«, rekla je Ana Ćosić Pajurin, urednica i najstarija kći Krešimira Ćosića, legende hrvatske košarke, na promociji autobiografije »Krešimir Ćosić: Igraj, vjeruj, živi« u Gradskoj viječnici Grada Rijeke.

- Na kraju se rad autobiografiji se odužio, potrajao je tri godine jer sam promijenila koncept. Cijelo vrijeme sam se vodila njegovim riječima da ne želi kronologiju, dok s druge strane mora biti kronologije kada iza svega postoji pozadina. Tu sam se najviše namučila - dodaje Ana Ćosić, koja je imala priliku, gotovo dva i pol desetljeća nakon prerane smrti u 46. godini od raka limfoma, još bolje upoznati oca. 

U nazočnosti uglavnom košarkaških djelatnika, trenera i bivših košarkaša u vijećnici Grada Rijeke održano je predstavljanje autobiografije Krešimira Ćosića „Igraj, vjeruj, živi“, knjige što je zahvaljujući Ani Ćosić Pajurin, kćeri legendarnog hrvatskog košarkaša, svjetlo dana ugledala prošle godine.

- Za mene košarka nije bila izvor prihoda, zarade ni slave, nego poticaj za razmišljanje. Razmišljanjem o košarci učio sam o vjeri i životu te ih povezivao, za mene je sve to bila jedna cjelina.“, jedno je od Krešinih razmišljanja u knjizi što se referira na razdoblje od 1963. do 1983. godine, a počeo ju je pisati kada je početkom osamdesetih godina došao u Cibonu.

- Nikada tu knjigu nije uspio završiti jer nikad nije bio u potpunosti zadovoljan. Osim kronologije, medalja, uspjeha, puno je tu i drugih stvari, a Krešu je čitavo vrijeme mučilo kako sve to sklopiti u jednu cjelinu. Nikad nije sve te materijale uspio objediniti, ali sada smo mi to napravili. Inače, stao je pisati s 1983. godinom, svojom posljednjom igračkom godinom. I nakon toga više nije pisao. Nije želio kronologiju, ali jednostavno nije bilo drugačijeg načina da se sve to posloži. Uostalom, željela sam da netko tko nije živio u to vrijeme može shvatiti što se u to vrijeme događalo i zato smo knjigu tako i slagali, započela je Ana Ćosić Pajurin, ujedno i urednica autobiografije „Igraj, vjeruj, živi“, koja je knjigu predstavila u društvu Vlade Vanjka, Krešinog prijatelja i nekadašnjeg suigrača, itekako znanog košarkaškog djelatnika.  

Krešimir Ćosić u knjizi ne piše samo o košarci, iako je ona dominantna. U knjizi ima dosta filozofskih i psiholoških promišljanja života.

- Od početka svoje košarkaške karijere bio je fizički slab, ali je bio centar i osuđen na borbu. I tada je shvatio da mora koristiti svoj um. Na početku knjige svaka mu je utakmica bila važna, kasnije je sve manje bio bitan rezultat, a sve je više njegovih razmišljanja o svim aspektima košarke i života.

Autobiografija „Igraj, vjeruj, živi“ samo je djelić ogromne Krešine ostavštine.

Kao što je to rekao Vlado Vanjak, Krešo je ostavio izuzetno velik trag i vjeru u amanet. Vjeru u sebe, vjeru u ljude.

- Kada je Krešo počeo igrati nije postojao tip igrača kojega je predstavljao Krešo kada je počeo igrati. Dakle, da bude polivalentan igrač s 210 centimetara, da može prenijeti loptu, da može razigravati, da može učiniti svoje suigrače boljima ne ističući sebe. Krešo se nije želio ukalupiti, tražio je nešto novo, nove izazove, nove vrijednosti i stvarao ih. Kreše se sjećam još iz juniorskih dana, po njemu  se odmah vidjelo da je njegova situaciona košarkaška inteligencija daleko ispred svih i da će on košarci donijeti nešto novo. I to se dogodilo. Krešimir Ćosić donio je svjetskoj košarci jednu dimenziju više. Reprezentacija bivše države i bez Kreše je imala sjajne igrače, ali osvajati su počeli tek s njegovim dolaskom. Njegovom pojavom počeo se stvarati taj košarkaški pokret na ovim prostorima. Jednostavno, je sve oko sebe učinio boljim,  zaključio je Vanjak.

http://www.novilist.hr/Sport/Kosarka/U-Gradskoj-vijecnici-Grada-Rijeke-promovirana-autobiografija-Krese-Cosica

https://www.sportcom.hr/sport/kosarka/u-gradskoj-vjecnici-predstavljena-autobiografija-krese-cosica-igraj-vjeruj-zivi

 

 

 

 

6.2.2020.

Obnova spomen ploče i kosa u ulici Frana Alfirevića, postavljeni 1996. u spomen na Krešimira Ćosića

Udruga će u sklopu obilježavanja 25. obljetnice smrti Krešimira Ćosića, obnoviti fasadu i postaviti trajni koš u ulici Frana Alfirevića gdje je Krešo prvi puta zaigrao košarku.

 

4.2.2020.

Kreši u čast: ulica i memorijalni centar

Krešino mjesto se odužuje Kreši...

Krešimir Ćosić je dobio ulicu u Dobropoljani na otoku Pašmanu. U pitanju je glavna ulica u mjestu na kojoj  se nalazi i trafostanica s Krešinim muralom.

Kako nam kazuje načelnik Općine Pašman, Krešin imenjak i prezimenjak, to je samo početak općinskih nastojanja da se mjestu iz kojeg potječe legendarnom košarkašu oda počast.

Ćosić je, poznato je, rođen u Zagrebu, no odrastao je u Zadru i bio Zadranin od glave do pete. Krešo je velik dio djetinjstva provodio u Dobropoljani, rodnom mjestu njegovih roditelja, u kojem se nalazi i obiteljska kuća Ćosića.

- U planu je izgradnja memorijalnog centra. Uključili bismo u projekt Ćosićevu obitelj, Udrugu Dani Krešimira Ćosića, pomoć zatražili od Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog košarkaškog saveza i resornog ministarstva. Na igralištu na kojemu je svoje prve košarkaške poteze vukao i tada mali Krešo, postoji objekt na dva kata kojeg bismo uredili i posvetili Kreši. Na ulazu na igralište postavili bismo spomenik u prirodnoj veličini, a na samom ulasku u mjesto i table koje bi ukazivale da je Krešimir Ćosić podrijetlom upravo iz Dobropoljane, kazuje nam načelnik koji osim što je s Krešom u rodu potvrđuje da je i ime dobio upravo po njemu.

Sjajna zamisao koja se uz zajedničke napore može pretvoriti u puno veći projekt od odavanje počasti jednom od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena.

Posjet memorijalnom centru, Krešinom igralištu i Dobropoljani mogao bi postati dio ponuda školskih izleta i sportskih susreta, izvorište novih ideja...

Na ovaj način lista spomen obilježja i znamenitosti s imenom Krešimira Ćosića se proširila.

Krešo u Zagrebu ima svoj trg, u Vukovaru ulicu, na otoku Ugljanu je dvorac Krešimira Ćosića, u Opatiji je Krešo dobio svoju zvijezdu na Šetnici slavnih, a u Marriot centru u Provu umirovljen je njegov dres.  Najviše je spomen obilježja u Zadru: od spomenika, dvorane koja nosi njegovo ime i u kojoj je umirovljen njegov dres do ulice.

Od 1998. godine nacionalni kup nosi ime Kup Krešimir Ćosić.

Izvor: basketball.hr

https://www.kresimircosic.com/hr/kresimir-cosic/znamenitosti/ 

4.2.2020.

Krešo je zabio svoj prvi seniorski koš u Dubrovniku

Pred jesen smo bili gosti na obljetnici dubrovačkog Juga. Osim seniora, išlo je i nas petero juniora, kao ekipa Zadra. Put je bio dug i naporan. Vodio nas je Željko Cico Trioskot, kao trener i vođa puta. Dubrovačke su ulice bile krcate, cijeli je grad izašao na feštu. Svi su Dubrovčani već uvelike slavili, balali i pili, a naš nas je dubrovački šofer ipak uspio dovesti do hotela. Igralo se u Karmenu, po kiši. Bilo je svečano, vrlo lijepo i uzbudljivo. Tamo sam dao prvi koš za seniorsku ekipu.

Dubrovački koševi donijeli su mi i druge važne poene. Zbog igre u Dubrovniku i svoje prirodne visine prodro sam u prvu ekipu. Sastav seniora Zadra kompletirao se: Gjergja, Troskot, Marko Ostarčević, Stipčević, Čubrić, Franko i Feručo Jurišić, Valčić, Kresoja, Mile i Bruno Marcelić, Zanki, Košta, Komazec, Jelić i ja!

- Tako se vidi kako se njegovo razmišljanje mijenjalo, vidjelo se sazrijevanje njega kao košarkaša, čovjeka – rekla je Ana Ćosić Pajurin na dubrovačkoj promociji autobiografije Krešimira Ćosića, koja je ispunila dvoranu Visia.

- Krešo je mnogim igračima pokazao put, pokazao im kako ostvariti svoje snove, još kao igrač, a poslije i kao trener. Iako su svi bili protiv, on je odlučio napraviti smjenu generacije u reprezentaciji te uvesti u nju Kukoča, Divca, Rađu, Paspalja... – istaknuli su na promociji, koju je vodio dubrovački sportski novinar Davor Buconić, Krešini prijatelji, trener Vlado Vanjak i dr. Ivan Fatorini, dugogodišnji liječnik Cibone i reprezentacije. Promociji je nazočila i supruga pokojnog Krešimira Ćosića, Ljerka Čosić

- Kad je u pitanju Krešo bili smo privilegirani jer smo bili njegovi prijatelji. Odrasli smo skupa. Družili se sve dok on nije otišao u Ameriku. Ali, kad je Ana napravila ovu knjigu, iskreno, tad sam spoznao kako ne znam sve o njemu – naglasio je Vanjak.

- Bio je prvi stranac u All-American teamu, prvi koji je dobio ponudu da igra u NBA, ali je nije prihvatio. I ono što se malo spominje, a što je itekako važno – Krešo je za vrijeme Domovinskog rata radio u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu. Njegovo poznanstvo s brojnim kongresmenima, zatim obitelji Kennedy, pridonjelo je da Amerikanci steknu pravu sliku o događanjima u nas, o Hrvatskoj tijekom rata. Krešo je sve nas koji smo s njim igrali, družili se, učinio boljim ljudima. Prerano smo ga izgubili, ali ga nećemo zaboraviti. Njemu se nije zviždalo u niti jednoj dvorani, pa ni kad je igrao za Cibonu, a dolazio u Zadar. U Italiji je igrao za Virtus Bolognu dvije godine, a kad je poslije toga doša s Cibonom igrati protiv Virtusa Bologne doživio je ovacije.

U šetnji gradom nam je trebalo dva sata za proći nekih stotinjak metara. Svi su ga zaustavljali – rekao je dr. Ivan Fatorini. Isto je bilo i nakon karijere na Brigham Young Universityju gdje je 'zaradio' poziv u NBA, ali na kraju nije prihvatio taj izazov. 


- Nije ga prihvatio iz duboko ljudskih razloga, vjerujući kako bi tako izgubio iskonski motiv koji ga je i doveo u košarku, za koji je znao reći: 'Čar igre je u pravom, a ne u kupljenom nadmetanju'.

Vanjak je otkrio kako je Ćosić, dok je bio u Zagrebu, igrao za Cibonu, uvijek imao u špagu nekoliko kartu. Jednu za Zadar, jednu za Ameriku, a jednu za Dubrovnik. Volio je nakon utakmice, natjecanja, otputovati iz Zagreba barem na jedan dan, doći i do Dubrovnika te se tu odmoriti.

- Na 51. stranici knjige je slika žgoljavog mladića za kojeg nitko nije mogao zamisliti da će igrati košarku, a na kraju je on izmjenio košarku. Bio je prvi play visok 210 centimetara. Krešo nije trebao postići niti jedan koš, ali je uvijek bio najbolji igrač na terenu. Sve je činio boljim igračima, kao što je sve činio boljim ljudima...

Nizala su se u dvorani Visia sjećanja na legendarnog košarkaša i čovjeka. Dubrovačka promocija njegove autobiografije koju smo čekali 35 godina, i koju je organizirao Košarkaški klub Dubrovnik i Udruga Dani Krešimira Ćosića, trajala je više od sat vremena, a čuli smo tek 'kap u moru'. Srećom, sve o velikanu ne samo hrvatske i europske košarke, već i svjetske, zapisano je na gotovo 400 stranica... 

 

https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/sport/kosarka/clanak/id/644933/quotigraj-vjeruj-ziviquot-ispunila-dvoranu-visia-kresimir-cosic-je-u-karmenu-protiv-juga-dao-prvi-kos-za-seniorsku-ekipu-zadra 

11.12.2019.

Predstavljanje autobiografije i izložba učenika Športske gimnazije povodom 71. rođendana Krešimira Ćosića

Povodom 71. obljetnice rođenja košarkaškog velikana Krešimira Ćosića u Športskoj gimnaziji u Zagrebu predstavljena je njegova autobiografija “Igraj, vjeruj, živi!” 

Ana Ćosić Pajurin je objasnila nastanak knjige te dodala zanimljive detalje iz života izvanserijskog igrača, trenera i čovjeka. Naglasila je kako učenici ne smiju dopustiti da ih zavedu sportski rezultati i tako zanemare obrazovanje. Sam je Ćosić bio svjestan koliko je škola važna te je zapisao u autobiografiji: „Kada bih ponovno mogao birati svoj put, opet bih, naravno, odabrao košarku, ali bih puno više vremena posvetio školi, tj. bio bih sistematičniji. Nema gorega nego kada putuješ svijetom, a od svega uspiješ shvatiti malo ili ništa."

više...

30.11.2019.

U Osječkom HNK predstavljena Autobiografija: Igraj, vjeruj, živi!

Otvorena vrata grada, otvorila su Osječanima i jedan novi, bliži pogleda na zlatne košarkaške uspjehe. Knjigu o životu košarkaške legende – Krešimira Ćosića, predstavila je prirediteljica i urednica knjige, njegova kći Ana Ćosić Pajurin, a promociji je nazočio i zamjenik gradonačelnika Boris Piližota koji je istaknuo kako se Osijek i košarka oduvijek vole.

-Iznimno mi je drago što povodom Dana grada imamo priliku predstaviti ikone hrvatskog sporta i košarke, posebice u godini u kojoj smo predstavili i monografiju iz pera osječkog sportskog novinara Dragutina Keržea Povijest košarke u Osijeku. Tijekom poslijepodneva Osijek će biti domaćin i revijalnog odmjeravanja snaga bivših košarkaških reprezentativaca i bivših osječkih košarkaša kao i prvenstvene utakmice Vrijednosnice Osijek – Adria Oil Škrljevo. – kazao je zamjenik gradonačelnika Boris Piližota.

Među brojnim ljubiteljima košarke u svečanoj foajeu HNK bio je i hrvatski košarkaški izbornik Veljko Mršić.
-Ako ocjenjujemo košarku u vrijeme ove dvojice velikana i košarku danas – velika je razlika u njihovu korist i stoga nam je velika obaveza zbog te svijetle prošlosti raditi što bolje i u budućnosti. Oni su podigli košarku na višu razinu, a naša je odgovornost danas činiti najbolje moguće kako bi košarka bila ono što u Hrvatskoj može biti. – rekao je izbornik Veljko Mršić.

Kći košarkaške legende Krešimira Ćosića, Ana Ćosić Pajurin naglasila je kako bi knjigu preporučila svima koji se žele baviti sportom, kolektivnim ili individualnim kako bi kroz životnu priču Krešimira Ćosića vidjeli koliko zapravo mogu doprinijeti za cijelu zajednicu.
-Autobiografija je jako opširna jer govori o povijesti jugoslavenske košarke i najvećim uspjesima koje uopće pamte naši prostori. Kroz sve to on cijelo vrijeme proteže i to da nije toliko bitan uspjeh koliko je bitno da si dobar čovjek. Možeš biti odličan igrač – a mali čovjek ili možeš biti nikakav igrač, a veliki čovjek. To je poanta knjige – da se trebaš obrazovati, ulagati u sebe i izvući maksimum onoga što je dobro za zajednicu. – naglasila je Ana Ćosić Pajurin koja je na dar dobila i nedavno objavljenu osječku košarkašku priču – monografiju Povijest košarke u Osijeku.

Prema riječima zamjenika gradonačelnika Borisa Piližote – legendarna košarkaška prošlost ujedno je temelj za sjajnu košarkašku budućnost.
-Svi mi svakodnevno sudjelujemo u stvaranju Osijeka čak i svojim malim djelima. Zato je i ovaj Dan grada odlična prigoda za pokazati potencijal koji imamo i pretočiti ga u ono najbolje što možemo ponuditi. Po tome smo mi Osječani poznati i zato mi je drago što se to vidi iza ovogodišnjih Otvorenih vrata grada. – zaključio je zamjenik gradonačelnika.

 

https://www.osijek.hr/otvorena-vrta-grada-osijek-i-kosarka-se-oduvijek-vole/

26.11.2019.

Na današnji dan Krešo bi navršio 71. godina

Rođen sam 26. studenoga 1948. u Zagrebu i logično je da se toga ne mogu sjećati. Znam samo da sam rođen u Petrovoj bolnici i da smo stanovali u Dugom dolu. Kao i svim roditeljima, i mojima je bilo drago što im se prvo rodio sin, premda su mojem ocu Anti podvalili informaciju, kao što je i običaj, da je dobio kćer, nakon čega je uzeo kratak predah kako bi došao k sebi. Po tada ustaljenom obrascu, baba se najprije pobrinula da se unuk pravilno krsti. U dogovoru s časnim sestrama sve je bilo brzo i efikasno odrađeno. Mojim je roditeljima ostalo da zaključe kako je njihov sin dobio ime Krešimir, po svetom Krševanu, zaštitniku grada Zadra, čija je godišnjica pala na 24. studenoga, dva dana prije mojeg rođenja. Roditeljima se nije ispunila želja da se zovem Branimir. Bio sam debela beba, ali mislim da to nije dugo trajalo. Ne znam točno kada su mi se počela nazirati kokošja prsa i sve kosti, ali moram priznati da sam imao dobar početak. Ja sam Dalmatinac rođen u Zagrebu. Ne znam kako mi se potkrala ta »omaška«, Zadrani to smatraju pukom slučajnošću. 

#igrajvjerujživi #autobiografija #krešimirćosić

<
strana 1 / 2