"Lako je biti bezobrazan. Za to ne treba ljudskih kvaliteta. Čim nema tih ljudskih vrijednosti, sve je u opasnosti, sve se ruši."

Krešo

Vijesti

13.10.2020.

Udruga donirala maske Športskoj gimnaziji u Zagrebu

Udruga Dani Krešimira Ćosića, donirala je 100 visokokvlitetnih perivih maski Športskoj gimnaziji u Zagrebu kako bi pomogli u zaštiti mladih sportaša te na ovaj način pomogli u suzbijanju širenje epidemije koronavirusa.

 

 

4.9.2020.

Prvi koraci našeg velikana

Na ovom je mjestu spomen koš postavljen još 1996. godine, a ove je godine, kada se obilježava 25. obljetnica smrti velikana obnovljen u organizaciji Udruge Dani Krešimira Ćosića i sufinanciranjem Grada Zadra. U novom sjaju koš će i dalje inspirirati generacije koje dolaze te podsjećati na početke ovog košarkaškog genija koji je glas o Zadru i Hrvatskoj prenio cijelom svijetu.

U ulici Frane Alfirevića okupili su se brojni uzvanici iz grada Zadra i šire kako bi odali počast ovom velikanu koji je revolucionirao svjetsku košarku. 

 

25.5.2020.

Prije 25 godina izgubili smo dio sebe…

Mnogo je toga rečeno o legendi o Krešimiru Ćosiću. Taj jedinstveni fenomen koji se rađa jednom u sto godina, i kao da je došao, dao nam sve i otišao u nadi da ćemo nešto naučiti.

Na žalost, čini se da nismo ništa naučili od Kreše nakon njegove prerane smrti 1995. godine. Krešimir Ćosić nas je napustio 25.5.1995., prije točno 25 godina. Sa svojih 46 godina života ostavio je hrvatsku košarkašku scenu praznom.

Zadnja medalja koju je hrvatska reprezentacija osvojila bila je u Grčkoj u lipnju 1995., mjesec dana nakon Krešine smrti. Tada smo prestali biti svjetska i europska košarkaška sila. Za mjesec dana bit će 25 godina od naše zadnje košarkaške medalje.

Krešimir Ćosić je u kasnim 60-ima pomutio planove KK Zadru odlaskom na fakultet Brigham Young. Tamo je osvojio skoro sve što se moglo osvojiti i vratio se u Europu kao prvi stranac All American, heroj u državi Utah, prvi Europljanin na draftu NBA-a, a do nedavno je držao rekorde u asistencijama, skokovima i koševima za svoje sveučilište. Krešo se vratio u Zadar kao što je obećao, i s novim znanjem spojio europsku i američku košarku. Primijenio je ono najbolje s oba kontinenta, a rezultati su pokazivali točno to.

Da je Krešo prihvatio ponude NBA-a u 70-ima, imao bi odlične individualne uspjehe, ali koji bi bio njegov doprinos europskoj košarci, Zadru, reprezentaciji? U to vrijeme igrači nisu smjeli igrati za NBA tj. profesionalno i u reprezentaciji u isto vrijeme. Da je ostao, vjerojatno bi se povlačilo njegovo ime po današnjim NBA portalima jer kako kažu: Krešo je bio Magic Johnson prije Magica. Otvorio bi možda ranije ulazak europskih igrača u NBA, ali zar je to ultimativni cilj? Ili bi cilj trebao biti nešto više? Svatko bira svoj put. Ako nas je ičemu naučila 2020., to je da je neophodna promjena naših vrijednosti. Novac dođe i ode i u biti na kraju te nikada ne ispuni.

Odlaskom Kreše, otišla je i vizija hrvatske košarke, već 25 godina tapkamo na mjestu. Možda je ovo prilika da se prisjetimo svega što nas je htio naučiti (Izvor: Autobiografija Igraj, vjeruj, živi):

  • Košarka je kolektivni sport, individualac ne može vrijediti više od ekipe;
  • U košarci ne smije biti ega;
  • Bez razvoja mladih talenata, nema budućnosti sporta;
  • Individualni interesi ne smiju nadvladati interese društva;
  • Zajedništvo ekipe se ne dešava preko noći, treba raditi na tome;
  • Treba davati priliku mladima u igri;
  • Mladi moraju poštivati starije iskusne igrače;
  • Igrač nije samo sportaš, on je uzor, i kao takav se treba nastojati formirati kao kompletna osoba;
  • Ono što igrač čini izvan terena, utječe na njegovu igru na terenu;
  • Igrači se trebaju školovati;
  • Materijalno te ne smije voditi u odlukama, mora postojati viši cilj;
  • Ne trebaš se bojati zauzeti za ono što smatraš ispravni

Dragi naš Krešo, hvala ti na viziji i na neprocjenjivoj košarkaškoj ostavštini.

13.5.2020.

Krešimir Ćosić po uspjesima je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena

9. svibnja 2020. Sportske novosti objavile su rang listu najboljih hrvatskih košarkaša, kako slijedi:

1. Dražen Petrović

2. Toni Kukoč

3. Krešimir Ćosić

Potaknuti ne egom i interesom, več željom za istinom, odlučili smo kreirati tablicu s objektivnom usporedbom uspjeha sva tri igrača. Tablica prikazuje sasvim drugačije rezultate od gore navedenog redoslijeda. Iako su sva tri igraća fenomenalni, izvanserijski, vrhunski košarkaši, ovakvim polovičnim anketama iskrivljuje se i povijest i činjenice. Tim više, što su Sportske novosti 1998. proglasile Krešimira Ćosića najboljim hrvatskim sportašom svih vremena a povodom 50 godina SN-a. U konkurenciji su bili: Đurđica Bjedov, Krešimir Ćosić, Hrvoje Horvat, Matija Ljubek,  Mate Parlov, Dražen Petrović i Dragutin Šurbek. ČLANAK,

Realnu i objektivnu usporedbu pročitajte putem iduće poveznice.

Kliknite na tablicu usporedbe i sami zaključite koja je prava istina.

TABLICA USPOREDBE

 

1.4.2020.

Vidimo se 2021.

Zbog epidemiološke situacije uzrokovane koronavirusom, Dječji kampovi Krešimira Ćosića su odgođeni za ljeto 2021.

Zdravlje na prvom mjestu.

27.2.2020.

Igraj, vjeruj, živi u Rijeci

RIJEKA »Ideja o knjizi visi nad mojom glavom od rođenja. Naime, kada sam se rodila, Krešo počinje pisati. Sjećam se tih spisa, odlazaka kod tete koja je sve rukopise pretipkavala dok bi joj on diktirao, a mi bismo se igrali sa stranicama. Cijelo vrijeme znala sam da to postoji. Kasnije je mama, kada smo ostali sami, znala to spomenuti, čak je dala dio toga pretipkati u kompjuter. Kada sam otišla na porodiljni dopust, pomislila sam, što ću sada raditi godinu dana, idem se uhvatiti toga. Mislila sam da ću to riješiti za mjesec dana. Ispostavilo se da toga ima puno, kutije i kutije«, rekla je Ana Ćosić Pajurin, urednica i najstarija kći Krešimira Ćosića, legende hrvatske košarke, na promociji autobiografije »Krešimir Ćosić: Igraj, vjeruj, živi« u Gradskoj viječnici Grada Rijeke.

- Na kraju se rad autobiografiji se odužio, potrajao je tri godine jer sam promijenila koncept. Cijelo vrijeme sam se vodila njegovim riječima da ne želi kronologiju, dok s druge strane mora biti kronologije kada iza svega postoji pozadina. Tu sam se najviše namučila - dodaje Ana Ćosić, koja je imala priliku, gotovo dva i pol desetljeća nakon prerane smrti u 46. godini od raka limfoma, još bolje upoznati oca. 

U nazočnosti uglavnom košarkaških djelatnika, trenera i bivših košarkaša u vijećnici Grada Rijeke održano je predstavljanje autobiografije Krešimira Ćosića „Igraj, vjeruj, živi“, knjige što je zahvaljujući Ani Ćosić Pajurin, kćeri legendarnog hrvatskog košarkaša, svjetlo dana ugledala prošle godine.

- Za mene košarka nije bila izvor prihoda, zarade ni slave, nego poticaj za razmišljanje. Razmišljanjem o košarci učio sam o vjeri i životu te ih povezivao, za mene je sve to bila jedna cjelina.“, jedno je od Krešinih razmišljanja u knjizi što se referira na razdoblje od 1963. do 1983. godine, a počeo ju je pisati kada je početkom osamdesetih godina došao u Cibonu.

- Nikada tu knjigu nije uspio završiti jer nikad nije bio u potpunosti zadovoljan. Osim kronologije, medalja, uspjeha, puno je tu i drugih stvari, a Krešu je čitavo vrijeme mučilo kako sve to sklopiti u jednu cjelinu. Nikad nije sve te materijale uspio objediniti, ali sada smo mi to napravili. Inače, stao je pisati s 1983. godinom, svojom posljednjom igračkom godinom. I nakon toga više nije pisao. Nije želio kronologiju, ali jednostavno nije bilo drugačijeg načina da se sve to posloži. Uostalom, željela sam da netko tko nije živio u to vrijeme može shvatiti što se u to vrijeme događalo i zato smo knjigu tako i slagali, započela je Ana Ćosić Pajurin, ujedno i urednica autobiografije „Igraj, vjeruj, živi“, koja je knjigu predstavila u društvu Vlade Vanjka, Krešinog prijatelja i nekadašnjeg suigrača, itekako znanog košarkaškog djelatnika.  

Krešimir Ćosić u knjizi ne piše samo o košarci, iako je ona dominantna. U knjizi ima dosta filozofskih i psiholoških promišljanja života.

- Od početka svoje košarkaške karijere bio je fizički slab, ali je bio centar i osuđen na borbu. I tada je shvatio da mora koristiti svoj um. Na početku knjige svaka mu je utakmica bila važna, kasnije je sve manje bio bitan rezultat, a sve je više njegovih razmišljanja o svim aspektima košarke i života.

Autobiografija „Igraj, vjeruj, živi“ samo je djelić ogromne Krešine ostavštine.

Kao što je to rekao Vlado Vanjak, Krešo je ostavio izuzetno velik trag i vjeru u amanet. Vjeru u sebe, vjeru u ljude.

- Kada je Krešo počeo igrati nije postojao tip igrača kojega je predstavljao Krešo kada je počeo igrati. Dakle, da bude polivalentan igrač s 210 centimetara, da može prenijeti loptu, da može razigravati, da može učiniti svoje suigrače boljima ne ističući sebe. Krešo se nije želio ukalupiti, tražio je nešto novo, nove izazove, nove vrijednosti i stvarao ih. Kreše se sjećam još iz juniorskih dana, po njemu  se odmah vidjelo da je njegova situaciona košarkaška inteligencija daleko ispred svih i da će on košarci donijeti nešto novo. I to se dogodilo. Krešimir Ćosić donio je svjetskoj košarci jednu dimenziju više. Reprezentacija bivše države i bez Kreše je imala sjajne igrače, ali osvajati su počeli tek s njegovim dolaskom. Njegovom pojavom počeo se stvarati taj košarkaški pokret na ovim prostorima. Jednostavno, je sve oko sebe učinio boljim,  zaključio je Vanjak.

http://www.novilist.hr/Sport/Kosarka/U-Gradskoj-vijecnici-Grada-Rijeke-promovirana-autobiografija-Krese-Cosica

https://www.sportcom.hr/sport/kosarka/u-gradskoj-vjecnici-predstavljena-autobiografija-krese-cosica-igraj-vjeruj-zivi

 

 

 

 

6.2.2020.

Obnova spomen ploče i kosa u ulici Frana Alfirevića, postavljeni 1996. u spomen na Krešimira Ćosića

Udruga će u sklopu obilježavanja 25. obljetnice smrti Krešimira Ćosića, obnoviti fasadu i postaviti trajni koš u ulici Frana Alfirevića gdje je Krešo prvi puta zaigrao košarku.

 

<
strana 1 / 3