Hrvatsko veleposlanstvo u Washington DC-u ugostilo je promociju knjige The Smile, događaj koji je, prema riječima mnogih, bio jedan od najemotivnijih u posljednje vrijeme. Tijekom večeri brojni uzvanici prisjećali su se lika, djela i ostavštine Krešimira Ćosića.
Interes za događaj nadmašio je kapacitet dvorane, kada se u Washingtonu pročulo da se promocija odnosi na Krešu, svi su htjeli doći, pa bi dvorana, uz više mjesta, bila još punija. Dvoje govornika doletjelo je iz Utaha posebno za ovu prigodu, dok su Toni Kukoč i njegova supruga Renata stigli iz Chicaga.
Domaćin, hrvatski veleposlanik u SAD-u, uvodno je pozdravio okupljene riječima: "Nama Krešo ovdje znači jako puno, on je dio ove zgrade, a njegov život je poput svjetionika po veličini i svjetlosti kojom zrači i služi kao vodilja za druge."
Sydney L. Jones, koji je služio u američkim administracijama predsjednika Nixona, Reagana, Forda i Busha, te bliski prijatelj Krešimira Ćosića, osvrnuo se na važnost integriteta u svijetu politike: "Kada sam upoznao Krešu, prepoznao sam integritet. Kada radiš toliko dugo u politici, brzo naučiš prepoznati tko ga ima i kome možeš vjerovati. Dragi Hrvati, Kreši smo vjerovali i zahvaljujući njemu otvorila su vam se vrata dok je on bio u Americi. A vjerujte, mi smo uvijek skeptični na prvo, ali s Krešom ne."
Lidija Dokrin Grahovac, čije se ime, zajedno s imenom njezina supruga Jure, nalazi na jednoj od pločica na ulazu u veleposlanstvo, među iseljenicima koji su pomogli u obnovi i kupnji zgrade u kojoj se promocija i održala, prisjetila se: "Krešo nas je sve okupio, on je s nama pričao kao da vodi utakmicu, obožavao je biti trener, pa je to prenio i na sve što je radio za Hrvatsku u veleposlanstvu. Svaka njegova uputa bila je puna sportske simbolike i motivacije. On je pobijedio u svemu što je radio, od košarke do predstavljanja Hrvatske te obnove i kupnje ove zgrade. Njegov duh živi u svakom ovom zidu."
Brian Santiago, direktor sporta na Brigham Young Sveučilištu , matičnom sveučilištu Krešimira Ćosića, na koje je išla i njegova kći Ana, autorica i urednica ove knjige, ispričao je kako na BYU-u čuvaju uspomenu na njega svaki put kada uđu u dvoranu u kojoj visi njegov umirovljeni dres: "Htio bih da se svi naši sportaši ugledaju na njega, on je zaista predstavljao ono najbolje što sportaš može biti. Pogotovo danas, kada je važniji iznos na ugovoru nego srčana predanost klubu ili reprezentaciji koju predstavljaš. Dokle god postoji Brigham Young, on nikada neće biti zaboravljen, ne možete zamisliti koliko on znači nama i Utahu."
Santiago se zatim obratio izravno Toniju Kukoču, koji je sjedio u publici: "Sjećam se 1985. kada je Krešo doveo vas, mlade reprezentativce, u njegovu dvoranu Marriott Center, i kako sam, iako sam naravno ludi BYU obožavatelj, na kraju navijao za vas u dvorani za koju se i danas kaže da je napravljena za njega."
Toni Kukoč prisjetio se trenutka kada je Krešo u njemu prepoznao nešto posebno: "Rekao mi je 'Hoćeš biti igrač?' Ja sam počeo odgovarati 'Mislim da...' Odmah me prekinuo i rekao: 'Ne, ti ne misliš, ti slušaš.' Žao mi je što nije ostao s nama, sve bi u košarci bilo drugačije. On je bio trenerski stručnjak, vizionar. Spasio je Jugoplastiku, stavio nas je u reprezentaciju i otvorio vrata NBA-u, a mi smo samo morali slušati."
