''Postoje dobri i loši treneri. Trener nije nužno dobar ako viče i na taj način se ‘trudi’. Dapače, često oni koji najviše viču najmanje znaju. Dobar trener zna organizirati igru i izvući maksimum iz svojih igrača. Mora ih znati motivirati i usmjeravati. Kada je na terenu kaos i kada igrači učestalo griješe, razlog tome najčešće je loša organizacija igre. Lošim trenerima odgovara kaos na terenu jer na kraju loše utakmice mogu reći da problem nije u njima nego u igračima. Međutim, da bi se utakmice mogle uspješno voditi, potrebno je vrhunsko znanje.''

Krešimir Ćosić (Igraj, vjeruj, živi)

Vijesti

4.2.2020.

Krešo je zabio svoj prvi seniorski koš u Dubrovniku

Održana promocija autobiografije Igraj, vjeruj, živi! u Dubrovniku

Pred jesen smo bili gosti na obljetnici dubrovačkog Juga. Osim seniora, išlo je i nas petero juniora, kao ekipa Zadra. Put je bio dug i naporan. Vodio nas je Željko Cico Trioskot, kao trener i vođa puta. Dubrovačke su ulice bile krcate, cijeli je grad izašao na feštu. Svi su Dubrovčani već uvelike slavili, balali i pili, a naš nas je dubrovački šofer ipak uspio dovesti do hotela. Igralo se u Karmenu, po kiši. Bilo je svečano, vrlo lijepo i uzbudljivo. Tamo sam dao prvi koš za seniorsku ekipu.

Dubrovački koševi donijeli su mi i druge važne poene. Zbog igre u Dubrovniku i svoje prirodne visine prodro sam u prvu ekipu. Sastav seniora Zadra kompletirao se: Gjergja, Troskot, Marko Ostarčević, Stipčević, Čubrić, Franko i Feručo Jurišić, Valčić, Kresoja, Mile i Bruno Marcelić, Zanki, Košta, Komazec, Jelić i ja!

- Tako se vidi kako se njegovo razmišljanje mijenjalo, vidjelo se sazrijevanje njega kao košarkaša, čovjeka – rekla je Ana Ćosić Pajurin na dubrovačkoj promociji autobiografije Krešimira Ćosića, koja je ispunila dvoranu Visia.

- Krešo je mnogim igračima pokazao put, pokazao im kako ostvariti svoje snove, još kao igrač, a poslije i kao trener. Iako su svi bili protiv, on je odlučio napraviti smjenu generacije u reprezentaciji te uvesti u nju Kukoča, Divca, Rađu, Paspalja... – istaknuli su na promociji, koju je vodio dubrovački sportski novinar Davor Buconić, Krešini prijatelji, trener Vlado Vanjak i dr. Ivan Fatorini, dugogodišnji liječnik Cibone i reprezentacije. Promociji je nazočila i supruga pokojnog Krešimira Ćosića, Ljerka Čosić

- Kad je u pitanju Krešo bili smo privilegirani jer smo bili njegovi prijatelji. Odrasli smo skupa. Družili se sve dok on nije otišao u Ameriku. Ali, kad je Ana napravila ovu knjigu, iskreno, tad sam spoznao kako ne znam sve o njemu – naglasio je Vanjak.

- Bio je prvi stranac u All-American teamu, prvi koji je dobio ponudu da igra u NBA, ali je nije prihvatio. I ono što se malo spominje, a što je itekako važno – Krešo je za vrijeme Domovinskog rata radio u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu. Njegovo poznanstvo s brojnim kongresmenima, zatim obitelji Kennedy, pridonjelo je da Amerikanci steknu pravu sliku o događanjima u nas, o Hrvatskoj tijekom rata. Krešo je sve nas koji smo s njim igrali, družili se, učinio boljim ljudima. Prerano smo ga izgubili, ali ga nećemo zaboraviti. Njemu se nije zviždalo u niti jednoj dvorani, pa ni kad je igrao za Cibonu, a dolazio u Zadar. U Italiji je igrao za Virtus Bolognu dvije godine, a kad je poslije toga doša s Cibonom igrati protiv Virtusa Bologne doživio je ovacije.

U šetnji gradom nam je trebalo dva sata za proći nekih stotinjak metara. Svi su ga zaustavljali – rekao je dr. Ivan Fatorini. Isto je bilo i nakon karijere na Brigham Young Universityju gdje je 'zaradio' poziv u NBA, ali na kraju nije prihvatio taj izazov. 


- Nije ga prihvatio iz duboko ljudskih razloga, vjerujući kako bi tako izgubio iskonski motiv koji ga je i doveo u košarku, za koji je znao reći: 'Čar igre je u pravom, a ne u kupljenom nadmetanju'.

Vanjak je otkrio kako je Ćosić, dok je bio u Zagrebu, igrao za Cibonu, uvijek imao u špagu nekoliko kartu. Jednu za Zadar, jednu za Ameriku, a jednu za Dubrovnik. Volio je nakon utakmice, natjecanja, otputovati iz Zagreba barem na jedan dan, doći i do Dubrovnika te se tu odmoriti.

- Na 51. stranici knjige je slika žgoljavog mladića za kojeg nitko nije mogao zamisliti da će igrati košarku, a na kraju je on izmjenio košarku. Bio je prvi play visok 210 centimetara. Krešo nije trebao postići niti jedan koš, ali je uvijek bio najbolji igrač na terenu. Sve je činio boljim igračima, kao što je sve činio boljim ljudima...

Nizala su se u dvorani Visia sjećanja na legendarnog košarkaša i čovjeka. Dubrovačka promocija njegove autobiografije koju smo čekali 35 godina, i koju je organizirao Košarkaški klub Dubrovnik i Udruga Dani Krešimira Ćosića, trajala je više od sat vremena, a čuli smo tek 'kap u moru'. Srećom, sve o velikanu ne samo hrvatske i europske košarke, već i svjetske, zapisano je na gotovo 400 stranica... 

 

https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/sport/kosarka/clanak/id/644933/quotigraj-vjeruj-ziviquot-ispunila-dvoranu-visia-kresimir-cosic-je-u-karmenu-protiv-juga-dao-prvi-kos-za-seniorsku-ekipu-zadra