''Kad sam počinjao igrati nitko mi nije vjerovao da ću uopće uspjeti išta postići, pa ni ući među juniore Zadra. Činilo se to kao neostvariv san. Govorili su: – Di ćeš ti igrati u Zadru!
Nisam se htio prepirati, jer kakva korist od toga. Znao sam i predano vjerovao da toliki dani treninga ne mogu biti potpuno uzaludni.''